Svi autorski tekstovi objavljeni su pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima 2.5 Hrvatska.
Autorska prava nad prevedenim tekstovima u vlasništvu su autora.
Mario Brkljačić: Crne rupe, bijeli oblaci
Da bi mladić bio siguran da će njegova djevojka u braku biti normalna žena, ona mu se preda mnom ili nasamo mora obećati da će mu se u braku često, radosno i spontano darivati. Vremenom sam uvidio da ljubav koju Bog budi između mladića i djevojke raste samo tako dugo dok je duševna, i to kroz dva oblika: nježni razgovor i molitva. Zato je potrebno do braka živjeti čisto i hodati čak i bez poljubaca.
Zadovoljan napisanim, Fra Vatroslav zapali Marlboro, minimizira tekst i otvori folder pod nazivom sestra Magdalena.
Zatim izvadi kurac i počne drkati. Na LG-ovom monitoru izmjenjuju se slajdovi pornjave. Raspamećen, fra ugasi kompjutor, spremi kurac pod halju i izleti iz svoga ureda.
Zazviždi. Pa se vrati za stol.
U ured uđe kuja. Rasna kuja. Čistokrvna. S pedigreom i papirima koji taj njen status službeno potvrđuju.
Fra Vatroslav zatvori vrata, izvadi kurac i opkorači kuju tornjaka.
***
Duša se probija kroz snježno bijele, pjenaste oblake. Miriše tamjan, svježe voće i, Duši se čini, more. Otkud ovdje more, pomisli, lebdeći ispod duge nevjerojatnih boja. Boja koje na zemlji nikad nije vidjela. - Ahoj, Oče, gdje si se skrio?! - viče Duša i osluškuje eho, aaahoojjj… ssskriooooo…
Onda začuje dubok, muževan glas - Duuušooooo…tuuu saaamm…
- Gdjeee…
- Gooreee… na duuugiii…
Duša ugleda debela bijela stopala pa okrugla mesnata koljena, bijeli trbuščić i na kraju to nasmiješeno blago lice.
Buddha ispruži dlan, kao onaj zemaljski King Kong, a Duša mu se ugnijezdi na mekanoj koži.
- Oče, što radiš povazdan ovdje na dugi? Zar ti nije dosadno?
- Dosadno? Ha-ha! Zar misliš da sam sam? E, moja Dušo od čovjeka, ima tata i svoje vile koje mu prave društvo.
- Pa gdje su? Nikad ih još nisam vidio.
- Niti nećeš. Duše ne vide. Nemaju oči. Ali, to ne znači da vila nema. Nego, Dušo moja, hajde, pogledaj tamo dolje i odaberi. Ovaj put ne smiješ omanut.
- Bog mater! Kam da uđem? Ti ljudi se jebu ko štuke!
- Hajde, Dušo od čovjeka, odluči se već jednom. Vidiš da je ponuda kapitalistički bogata. Zašto si u nedoumici?
- Oče, tih pičaka ima toliko da mi se prevrće želudac!
- Kakav želudac, nesretniče? O čemu pričaš? Ti si još uvijek Duša od čovjeka koji tek treba dobiti želudac!
- Ma, mislim na želudac iz prošlog života! Onog, kad sam bio kuja.
- To je bio tvoj loš karmički dug. Mrzio si ljude i zato sam te inkarnirao u psa. Da služiš ljudima. Da se naučiš poslušnosti i vjeri. To je bila cijena tvojeg iskupljenja.
- Jebi ga! I dalje ih mrzim! Kak to, Oče?
- Na ovoj razini, Dušo od čovjeka, imaš 8400000 života. Sve si ih prošao i sad ne želiš ući. Što te spopalo? Iskoristi priliku jer ćeš inače morati krenuti ispočetka. Hajde, Dušo, pogledaj raskoš tih međunožja.
- Za tebe, Oče, je to raskoš, ali meni je to kao kanalizacijska rupa u kojoj vrebaju štakori. Ne mogu dole, da me jebeš!
- Spuštaj se u rupu, nesretniče! Život ne smije stati tamo dolje!
- Neka stane! Ko ga jebe!
- Marš dolje!
- Ne idem, Oče! Ne idem, ni za živu glavu!
***
O, ti plemenitog roda, došao je čas da potražiš svoj put u stvarnost. Tvoje disanje samo što nije prestalo. Tvoj te guru već suočio s Jasnim Svjetlom. Sada je došao trenutak da ga doživiš u njegovoj stvarnosti, u stanju Barda, u kojem su sve stvari poput čista neba bez oblaka, a goli neuprljani um je poput prozirnoga zrakopraznog prostora koji nema niti obujma niti središta. U ovom trenutku spoznaj sebe i zadrži se u tom stanju. Ja te, također, u ovom trenutku postavljam oči u oči s…
***
- Majku mu, reko sam ti da ne odbijaš mušterije! Zašto si to učinila?
- Ne mogu se ševit s takvim tipovima.
- Ali pare ne bi odbila, ha? Pare bi uzela a ševila bi se s izabranom ekipom. Je l? E, pa ne može to tako, dijete drago. Ne može to tako.
- Zašto ne? Imam posla preko glave. Ako se nastavim ševiti sa svim i svakim neću daleko dogurat.
- Dijete, a kud ti to misliš dogurat?
- Pa imam tek 15 godina. Život je preda mnom.
- Kurac je pred tobom!
- Kad zaradim dovoljno love, udat ću se i imati djecu. Dečka i curicu. Voljet ću svojeg muža i služiti mu. Bit ću dobra majka djeci i dobra žena svome mužu. I to.
- Daj me poštedi tih gluposti. Za sat vremena dolazi onaj grbavi bez noge. Odi se istuširaj i odmori malo. Pusti muža i djecu na miru. Šuti i radi dok te pošteno plaćam za to. Za muža i djecu radit ćeš besplatno. Brzo će ti sve to dozlogrdit. Ljubav je kvarljiva roba. Novac je jedina trajna vrijednost.
- Ne dolazi u obzir. Više se s tim gadom neću ševit. Prošli mi je put nabijao protezu među noge. Urlikala sam od bolova, a svinja mi se još i izdrkao po licu. Fuj!
- Bože moj, šta sad? Sve to ide u opis posla, jebo mu ja mater! Proteze, pendreci, klipovi kukuruza, noge od stolaca, mobiteli na vibracijskoj dojavi, kurci-palci! Jebiga, stisni zube i čekaj da prođe. Šta drugo?
- Nije mi jasno zašto se moram gnjeti s tim nakazama?
- Dušice draga, pa to je barem jednostavno. Gnjeteš se s njima jer oni najbolje plaćaju. A ja pak mislim da je za tebe bolje da pregrmiš jednog grbavca nego da se za istu lovu ševiš s petoricom građevinaraca ili mesara.
- Dobro. Grbavac je barem čist za razliku od mesara. Pička li mu materina, taj smrdi poput crkotine! Je l znaš da sam povraćala dok me prošli put nabijao na zid? Rigala sam mu preko ramena, a svinja nije ni skužio šta se dešava.
- Šuti. I bolje da nije, jebo te bog! Da je skužio ziher bi se sav namazao tom tvojom rigotinom. Između mesara i svinja više nema nikakve razlike.
- Zaželjela sam se već jednom pojebat s nekim koga volim.
- Jebiga, pa znaš da nema takvog. A to se i ne plaća.
- Ima.
- Ma nemoj. Znači, zaljubila si se, a reko sam ti da u ovom poslu nema emocija. Jesam ti reko? Emocije vode ravno u propast! To sam ti reko sto puta!
- Želim da me jebeš…
***
- Bože, ja ovo više ne mogu izdržat.
- Slušaj me, nesretniče, što ti govorim po ne znam već koji put. Općiti s prezervativom je grijeh. Prva stvar, općio si s kurvom. Druga stvar, općio si s prezervativom. Treća stvar, tobom vlada sotona. Ipak, dat ću ti još jednu priliku. Moram priznati da to nisi zaslužio ali ja sam star i slab prema takvima kao što si ti.
- Ali…ti nisi onaj od prošli put.
- Kako to misliš?
- Pa ti si star i mršav. I imaš bradu. Onaj je bio debeo i nasmiješen. Jeo je voće a ti jedeš kruh i piješ vino.
- Znači, bio si kod onog gada. Kod Buddhe si bio, nesretniče! Pa, je l ti uopće shvaćaš posljedice vlastitih postupaka?
- Molim?
- Kako si dospio do njega? Što si radio?
- Ne sjećam se…ne znam…jebiga, svašta sam radio ko i svi drugi.
- Moraš se sjetit! Jesi li čitao kakvu knjigu?
- Pa…čito sam, jebiga, ne znam, čito sam ono, kak se zove, no, daj mi pomogni, Oče…
- Ja ti više ne mislim pomagat! To što si učinio je smrtni grijeh! Sjeti se što si čitao!
- Uh, samo malo…bio sam na nekom trgu…da, bio sam na trgu i slušao neke ljude koji su sjedili na podu i pjevali…ne mogu se sad sjetit šta su pjevali ali znam da je bilo puno ljudi koji su se cerekali…meni je bilo okej to šta su radili…
- Tebi je to bilo u redu?
- Pa je, jebiga.
- Jesu ti prodali kakvu knjigu?
- Ko?
- Pa ti koji su pjevali!
- Fakat! Jesu! Na naslovnici je bio neki čudan ćelavi tip u narančastoj halji i s nekim dugim smiješnim imenom!
- Sotono! Mjesto ti je u ludnici!
***
O, ti plemenitog roda, budući da je ono što nazivamo smrću sada došlo k tebi, odluči ovako: «O, ovo je trenutak smrti. Da bih imao koristi od ove smrti djelovat ću za dobro svih osjetilnih bića koja napućuju bezgranična nebeska prostranstva, te tako postići savršeno stanje Buddhe, razlažući se u ljubav i suosjećanje s njima i upućujući sve svoje napore prema jedinstvenom savršenstvu.»
***
- Daj, Ljerka, brzo! Nemam vremena!
Gospođa Ljerka otkopča svilenu košulju.
- Isusa ti jebem! O, krv ti Isukrstovu!
Vinkove policijske hlače i civilne karirane bokserice, kao jedro pred oluju, spuznu na njegove gležnjeve.
Par sekundi on ostane zuriti u Ljerkine sise, u te mliječno bijele balone koje joj pokrivaju butine i pičku.
Ljerka prebaci noge preko rukohvata naslonjača. To crno rutavo međunožje prosto proždire Vinkove oči i njemu glavom prostruji slika iz nekih novina, slika nekakve crne rupe koja se ugnijezdila u središtu sunčeva sustava pa tobože prijeti da nas sve skupa, i žive i mrtve, jednog dana samelje i proždre. Kao, ta rupa je neka kozmička neman kojoj čak ni svjetlost ne može uteći, kao što ni sada, ovdje, na zemlji, Vinkove oči ne mogu uteći nekud u stranu, već proždiru tu njenu pičku, tu rupu, ili ona, ta rupa, proždire Vinkove oči…ko će znati.
Uglavnom, Vinko se napokon nekako uspije iskobeljati iz zapletenih nogavica, gaća, opasača, toka s pištoljem, pendreka, voki-tokija i lisičina koje su mu splele noge kao kakav kraljevski piton, i onako, u bijelim čarapama i cipelama, napokon se baci na koljena i uroni u tu masnu, crnu, vlažnu i vruću rupu. Jezikom.
Taman kad mu se dignuo i kad je odlučio ustati da ju izjebe, onako, po ps-u, nešto ga stegne u grlu, a na oči mu navru suze.
Okrene glavu, otirući rukom oštre dlačice s jezika.
Njegov kolega, Zdenko, uzdiše i ritmično njiše kukovima. Zabija mu ga, klipan, u dupe.
Vinko zažmiri, zaječa, a Ljerka ga grubo, zgrabivši ga za uši, nasadi na svoju rupu.
Svi troje rokću ko prasci.
Baš kad je Zdenko ispustio dugačak ah!, s poda se oglasi voki-toki.
- Ti pas mater, skidaj se s mene! – drekne Vinko puzeći četveronoške do radio stanice.
Dok razgovara s kolegama iz centrale Ljerka mu ga guta do jaja.
- Oblači se, sestru ti jebem, Zdenko, moramo na intervenciju!
- Pa, daj pričekaj da ti popuši. Kud si navro, čovječe.
- Ljerka, čekaj dok ne obavimo zadatak. Onda bum te zjebal kak spada.
Oblačeći se, Vinko promrsi - Moramo u ludaru, jebo te bog! Neko je za vrijeme zračne uzbune osoblje zaključo u sklonište. Ravnateljicu i doktore.
***
- Šta je to?
- To su gaće.
- Kakve gaće?
- Usrane, a kakve druge!
- Slušaj ti, glupačo, nemoj se zajebavat sa mnom! Vidim ja dobro da su usrane. Nego si mislim koja to budala dođe na ideju da baci gaće u školjku? Hajde! Izvadi ih!
- Ne mogu.
- Nemoj ti meni ne mogu! Moraš!
- Ne mogu. Past ću u nesvijest.
- Šta sad lupetaš? Nemoj da padneš u nesvijest ako te ja opletem iza uha! Ili ti ga nabijem u dupe!
- Imam fobofobiju.
- Bože, ovo je da ispališ na živce!
- Eto, na pravom ste mjestu.
Zdenko se žestoko uključi u razgovor. - Tišina! Pizda ti materina! Šta to znači? Ta fobofobija?
- To je paničan strah od zahodske školjke.
Vinko reče kroz smijeh: - Pa gdje onda sereš, nesretnice?
- Svugdje, samo ne u školjku. Nije mi lako.
- Nije ni nama. Nego, gdje je onaj kreten? Neka on to obavi. On je zakuhao cijelu ovu kašu pa nek sad ruje po govnima. On će meni zaključat doktore u atomskom skloništu. Mamu mu jebem. Al sam ga ispeglo po bubrezima…baš…onako…s guštom – reče Zdenko.
- Duša od čovjeka ima strah od vode. Voda ga guti i gnjete. U blizini vode on pada u neku vrstu transa.
- Pa dobro, pička mu materina, ima li ovdje netko normalan?!
- Ovo je ludnica, gospodine.
- E, jebem ti ovakav posao!
- Šta to radiš, čovječe?! – uzvikne Zdenko.
- A šta bi radio? Hoćeš ti?
- Neću.
- Onda ne seri. Pas mu mater, i po govnima ću kopati vlastitim rukama ali na frontu ne idem. Naći ću ja taj jebeni ključ, a onda ću vam svima jebat mater…samo da oslobodim gospodu doktore iz skloništa.
Vinko duboko udahne, navuče gumenu rukavicu, klekne i gurne ruku u školjku. Svi ustuknu s izrazom gađenja na licima.
- Isusa ti jebem! Kakav smrad!
Gaće pljesnu na pod. Vinko otrči do vrata. Povraća.
- Sad ste tek napravili štetu.
- Kakvu štetu, glupačo? – upita Zdenko.
- Sad je ključ vjerojatno pao još dublje.
- Treba biti u gaćama ako si ga bacila dok su gaće bile unutra.
- Nisu. Prvo sam ga bacila a tek je onda Duša od čovjeka bacio svoje gaće unutra.
- Krv ti Isusovu! Pa zar to nisi mogla prije reći?! Šutiš tu ko kurva i čekaš da sve ode u kurac! Ko će sad doći do ključa? Ha, kravetino?! Ko?!
- Pa nitko me ništa nije pitao. Vi ste vlast, a ja se nisam htjela petljat u vaš posao.
- Pa, ovo je nevjerojatno! Ovo je kao u nekoj…ne znam…ludnici! Zdenko hoda gore-dolje. - Zvat ću vatrogasce da razvale vrata! Jebem ti majku, kako se odmah toga nismo sjetili! Pa da, neka razvale vrata i stvar je riješena!
- To su specijalna vrata, gospodine. Ni atomska im bomba ne može ništa a kamoli kakva dva pijana vatrogasca sa sjekirama.
- Kakvi vatrogasci, kretenu! – vikne Vinko. - Jesi ti ikad vidio vrata od atomskog skloništa? Kakva bi to bila vrata koja bi razvalili jebeni vatrogasci? Ovo nam je prva intervencija, a gledaj bože na šta to sliči? Ako ne obavimo zadatak, najurit će nas iz policije i poslati na frontu. Isuse, smiluj nam se!
- Znam šta ćemo! Nazvat ću susjeda vodoinstalatera, Iveka! Sredio sam mu pun kurac prijava zbog vožnje u pijanom stanju! Dužan mi je do neba!
Zdenko razgovara na mobitel.
- Oče naš koji jesi na nebesima…sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, kako na nebu tako i na zemlji…daj nam pošalji nekog da izvadi ključ i spasi nas od fronte – preklinje Vinko.
- Sve je sređeno. Dolazi. Na vatrogasnoj je zabavi ali će doći za pola sata.
- Za pola sata? Poslat će nas na frontu.
- Ne brini. Sve će biti u redu. Ako treba, Ivek će razvalit cijelu gradsku kanalizaciju!
- Razvalit će nas snajper negdje na fronti.
- Smiri se. On voli popit ali je odličan vodoinstalater. Ako ne bude išlo drugačije on će ući u cijev.
- Pa nije štakor, jebo ga bog!
- Ko?! Ivek?! Ne znaš ti njega! Ivek je grđi neg štakor!
Svi posjedaju na pod. Zdenko kulerski zviždi neku tamburašku pjesmicu.
- Sad bi nam dobro došao Sai Baba – reče luđakinja.
- Ko ti je taj?
- On je indijski prorok i mistik.
- Marš u pičku materinu! Zbog tebe je sve ovo sranje i nastalo! Još nam samo treba i nekakav jebeni mistik, ti pas mater! Zar sve ovo nije dovoljno mistično?! Već sat vremena sam u ludnici, osoblje je zaključano u atomskom skloništu, ja kopam po tuđim govnima jer si ti kravo bacila ključ unutra, a onda je onaj kripl hitil unutra još i svoje posrane gaće! A zračna opasnost još nije prošla! – viče Vinko.
- Sai Baba bi nam materijalizirao ključ kojeg tražimo.
- Ma da?
- On može stvoriti što god zaželi.
- Pa onda je bog! Iz koje si rekla da je zemlje?
- Bogovi nemaju zemlje, a on je iz Indije.
- Nemoj ti meni solit pamet! Tamo su svi ljudi bogovi. Spavaju na čavlima, dube na glavi, vise sa stropa obješeni za udice, jedu zmije, žohare, štakore i malu djecu, a peru se u kanalizaciji.
- Peru se kao i mi, u vodi. A svojim mrtvima se klanjaju u Gangesu.
- Kurac se oni peru! Zato jesu onak smeđi! Od tog Gangesa!
Vinka pozivaju iz centrale na voki-toki. Kao opečen on skoči na noge.
- Da, gospodine načelniče. Ne…da. Dozvolite da objasnim. Molim? Nisam tako mislio Da, jasno!. Razumijem, ali situacija je, kako bi rekao, vrlo je složena…tražimo ključ, zapravo čekamo vodoinstalatera. Da, vodoinstalatera, nekog Pjera. Ma, to je komplicirano. Oprostite. Da. Neka luđakinja je zatvorila osoblje bolnice u atomsko sklonište, a ključ je bacila u zahodsku školjku, a onda je jedan drugi luđak u tu školjku bacio, da oprostite gospodine načelniče, svoje vlastite gaće i…ispričavam se. Molim…zvali smo vatrogasce ali oni ne mogu razvaliti čelična vrata. Razumijem. Tko?! Da. Vama je poslala sms?! Oprostite, molim. Da. Za deset minuta dolazi Pjer. Molim? Ma, vodoinstalater. Da. Da. Riješit ćemo tu zadaću načelniče. Jasno. Da. Odmah ćemo vam javiti i sastaviti zapisnik. Razumijem. Eto ti sranja!
- Šta je?
- Unutra je zatvorena njegova ljubavnica. To je! Neka profesorica doktorica. Ona je ravnateljica ove ludnice. Zato je ljut. Isusa ti jebem, kakve sam ja to kurčeve sreće! Prvi zadatak i odmah me nabiju u guzicu!
- Kako to? Pa znam da mu je ljubavnica Ljilja iz kadrovske. A znam da šalta i po onoj novoj šta je došla iz Ljubuškog. Sad je još i ova u igri. Vidi ti starog jarca…
- On je načelnik. Taj jebe sve šta mu se približi. A bogme mu se približavaju same od sebe. Unašaju mu sise u lice a s guzovima miješaju bolje od onih turskih plesačica. Taj ništa drugo ni ne radi nego ždere janjetinu s ministrom i jebe sve što mu se približi. I sva tri sina je upisao na fakultet tako da ne budu mobilizirani. A sva trojica su jedva-jedvice završili za bravare i parketare. Sad su dvojica na kineziologiji, a parketar je na prometnom. A sin od mog susjeda je bio odlikaš i nije se uspio upisat na Ekonomski, na druge je zakasnil predat papire, pa sad drhturi na Kupi.
- Gospodo, kakva je to država koja je nastala u miru? Zapravo, takva ni ne postoji. Rata mora biti. Država mora imati genijalnog vođu, vojne parade, heroje, osakaćene, prolupane! Pa kad ih se postroji u vrstu, a vrhovnik ih motri strogo, a oni ponosno stupaju, on državotvoran, oni u ekstazi, a narod bleji, u očima mu suze radosnice! Iznad njih grme ona dva ispravna miga a iz repova im praši crven, bijeli, plavi! A dolje tutnje ruski tenkovi spremni da ako treba krenu na one gusane u magli, zlapotnjake i slijepce koji ne vide svu tu pompu i silu, svu tu snagu jedne regionalne sile i to djelo našeg oca domovine, stvoritelja za kojeg je sam bog goli kurac!
- On je trebao dobiti nobelovu nagradu ali nije jer je Hrvat, a Hrvate svi gnjetu i mrze.
- Gnjet će nas vebeerovi negdje na Baniji.
Živio Ante Pavelić! Za dom spremni!
Ivek na sebi ima maskirnu jaknu a ispod nje dres nogometne reprezentacije. Klati se. Iz torbe s alatom izvuče bocu Badelovog konjaka. Potegne iz nje.
- Gdje si, Ivek, ustašo stara! – vikne Zdenko.
Grle se i tapšaju po leđima. Zdenko upoznaje Iveka s Vinkom.
- Niste trebali dečki! Prvo ćemo obavit posel, a onda idemo karat!
- Nemoj tako, Ivek. Ove mlade dame su vrlo samosvjesne. One su feministkinje na najboljem putu da postanu muškarci.
- Tako i treba. Sad živimo u demokraciji i idemo u Europu, a tamo je sve puno pedera, sadomazohista, egzibicionista, fašista, dobro, to je u redu, onda pedofila, transvestita, opičenih i opaljenih, jogija i otetih od NLO-a, ima te bagre koliko hoćete! Kuhače u ruke, djevojke, a poslije večere u krevet popravljati demografsku slike naše male domovine! Treba nam mladih ustaša, a ne pedera koji imaju prigovor savjesti pa neće u vojsku i feministkinja gabora koje ne znaju ispeći jaja!
Ivek daje bocu policajcima.
- Tako je gospodine vodoinstalateru! S vama na čelu u kanalizacijski mrak! – reče luđakinja.
U zahod ulazi Duša od čovjeka. Pjeva Vilu Velebita.
- Tko je ta ljudina?! – upita Ivek.
- To je kripl zbog kojeg smo ovdje, mamu mu jebem retardiranu!
- Gdje si, hrvatino! – Ivek mu priđe u namjeri da ga zagrli ali odmah ustukne. - Jebem ti, ja sam se svakvog smrada našnjofal al ovakvi smrad još nisam imaL prilike osetit! Uh, ovak ne smrdi ni kad mi žena sprema fileke! Ovak nije smrdila ni moja baba koju smo mrtvu našli u svinjcu! Nek joj je laka zemlja!
Duša od čovjeka uzme bocu.
- Izlazi, crkotino! Smrdiš kao da si izašao iz groba nakon deset godina!
- Pustite ga. Nije čovjek kriv što smrdi. To pijancima nije za zamjerit. Nego, ljudi, o čemu se tu, zapravo, radi?
- Ivek, u ovoj je školjki ključ. Trebamo taj ključ da bi mogli pustiti osoblje bolnice iz atomskog skloništa gdje ih je zaključala ova glupača.
- Unutra je i načelnikova ljubavnica. Ravnateljica ove ludnice. Načelnik će nam svima jebat mater ako ju ne oslobodimo.
- Dakle, Ivek, idemo na poso!
- Idemo, idemo. Al tu posla može bit prek glave. Ko zna gde je taj ključ odplival, a ja nemam rendgen da snimim cijevi. Trebam znat kak taj ključ zgleda. Nikad nisam vidil ključ od vrata atomskog skloništa.
- Kako izgleda, jebem ti mater retardiranu?!
- Ne znam. Ne sjećam se.
- Nemoj da te ja opletem pendrekom jer ćeš se sjetiti svega još od kad te majka nosila u trbuhu!
- Pa, obično izgleda. Kao svaki drugi ključ.
- Dakle, Ivek?
- Nije dobro, dečki! Nije dobro! Moramo biti vrlo pažljivi.
- Šta pažljivi, koju pičku materinu! Treba macolom zdrobiti tu jebenu školjku i izvadit ključ!
- Da? I onda bu šuta začepila cijev i mi se svi možemo lijepo jebat! Ne ide to tako, gospodo. Za ovakav slučaj treba imati ruku kirurga ili vrsnog džepara koji još nije postao alkoholičar. Svako silovanje može ključ potirati sve dublje i dublje.
- Pa dobro, pička mu materina, zar nam treba kirurg da izvučemo jebeni ključ iz školjke?! Čemu vi onda koji kurac služite?!
- Gospodine, ja se ne dam vređat! Molim lepo! Ja sam zbog vas otišel s vatrogasne zabave, a taman sam skuhal jednu sisatu plavušu i baš kad sam joj počel gnjet sise i pičku zazvonil mi je mobitel. I ostavil sam ju, onak raspamećenu i zdinstanu, tam, u šupi, gde se čuvaju vatrogasni aparati i šmrkovi. Molim lepo, to nije mala stvar.
- Čuj, Ivek, kolega je malo nervozan i ja mislim da je vrijeme da nešto učinimo.
- Diži dupe, ti đubre vodoinstalatersko, jer ću ti nabit pendrek u hemoroide, mamu ti jebem! Još ćeš me molit da te držim za noge dok ćeš kopat unutra po dreku! – drekne Vinko.
- Daj se smiri.
- Neću se smirit! Otkud ti ta pijana budala?! Došao je izvadit ključ iz školjke i umjesto da to napravi on nas sve skupa jebe u glavu! Ustaj, đubre i ulazi u školjku jer ću te ovim pendrekom speglat ko hlače na crtu!
- To mi je hvala što sam došo ovamo?
- Sad ću ti jebat oca i onu mrtvu babu!
- Ma, daj se smiri, čovječe!
- Smirit ću se kad ga razvalim ko konzervu!
Vinko gurne Zdenka u stranu, izvadi pištolj iz toka i repetira ga. - Šta je, govno?! Šta sad imaš za reći, kripl pijani?! Ha?!
U taj tren mu zakrči voki-toki.
Da? Šta? Ja sam. Vinko Kurtanjek! Policajac suverene, neovisne i međunarodno priznate policije isto takve države! Ko je pijan? Da. Ma, boli me kurac za atomsko sklonište i ravnateljicu drolju koja se sad tam jebe s bolničarima! Da, baš tako, druže načelniče! Vi ste drug…kurac gospodin…dobro ste čuli! Ljubavnica vam se jebe s bolničarima i luđacima! Imaju orgije tam dole! Čak mi ovdje čujemo kak ju ti majmuni gnjetu, a ona stenje! Boli nju pička za vas! Kaj mislite zakaj je s vama? Izgledate kao divlja svinja, a kurac vam je ko hrčkov! Mislite da se ona zapalila na tu kombinaciju il ju žuljaju novci i beneficije? Ma, jebo vas stegovni postupak! Stegnul bum ja vama vrat ko piceku! Marš, pederu komunjarska! Puši kurac, debilu! Znam i ja sve o vama! Do devedesete ste švercali šuškavce i levisice iz Trsta i prodavali ste petarde na tržnicama, a sad ste veliki stručnjak, u pičku materinu! Dilate heroin! Ma, boli me kurac, samo vi snimajte, to vama ide na dušu a ne meni! Šta? Znamo mi ko u ovoj jebenoj državici dila drogu i oružje! Jebem vam mater, mafijašku, drogu sam kaj ljudi ne počnu kupovat po trafikama, kolko je ima! Ma, možete mi popušit kurac, druže načelniče, jebem ja ovakvu policiju i državu! (baci voki-toki u zahodsku školjku)
- Pa, jebem ti mater, ludu, jesi ti normalan?!
- Evo vam, pička vam materina! Jebala vas država, ovakav red i poredak! – zaurla Vinko i baci voki-toki u školjku.
- Pa kakvi smo mi to Hrvati ljudi? Umjesto da lijepo gospodinu načelniku objasni kakva je situacija i šta se radi po pitanju te i takve situacije, gospodin policajac, molim lijepo, pošalje svog nadređenog u pičku materinu. Moj deda je stalno govoril da od Hrvata ne bude nikad niš. I imal je prav, vrag ga mudrog jebal! S Hrvatima je jedino Tito znal kak treba! – reče Ivek.
- Druže Tito, mi ti se kunemo da s tvog puta ne skrenemo! – zapjeva Duša od čovjeka.
- Marš u pičku materinu! Tišina! Jebo te Tito! I Tuđman! I, ne znam, u pičku materinu, Kulen Hedervari!
- Ja sam nosil štafetu drugu Titu. Mislim, trčal sam s njom oko škole i onda sam ju ostavil kod ravnatelja u kancelariji. Ali nisam pokucal kad sam ušel. Ja upadnem, a ravnatelju hlače spale do cipela i vidim učiteljicu iz hrvatskog kak jaše na njemu, a ravnatelju je tupe opal na rame i tak mu je ostal a da nije niš skužil. Ja stojim na vratima i baš mi je dobro.
On je fest zbrzal i išel je ko lokomotiva hu-hu-hu-hu-hu-hu a tupe mu je počel lagano klizit niz rame sve dok nije opal na pod kak krepani štakor. Onda je zel onaj velki železni šestar i počel ju je pumpat s time kak da da pumpa gumu od bicikla. Ja sam ko pička i dalje ostal na pragu i gledam kak bu to završilo. Čujem kak vani deca pevaju Druže Tito, ljubičice bijela, tebe voli omladina cijela a ravnatelj se zgrčil ko lemur i onda je iz sebe ispustil nekvi krik sličan kriku onog velkog majmuna kaj se popel na vrh Empajer Stejt Bildinga. Nešto kao UUUUUUUUUUU!!! A ona je zaskvičala ko činčila AAAAAAAAAAAAAAAAA!! Jebate prepal sam se ko zec! I baš kad sam htel zbrisat, ravnatelj me skuži kak stojim na pragu i onak sa spuštenim hlačama i kurcem kaj mu se polako spuštal med jaja, mi veli, ono, potpuno kul: «Učeniče, ostavite štafetu na stolu i iziđite.»
***
- Zdravo, Dušo od čovjeka!
- Oče, reci mi da je sve ovo san…
- Kakav te san sad spopao? To ne postoji. Sve što vidiš je stvarnost.
- Ništa više ne razumijem…
- Zato što želiš život razumjeti umom, a ne srcem.
- Ah…sve je to vrlo komplicirano…srce, um, grijeh, kazna, oprost, moral, nemoral, iskupljenje, ovaj bog, onaj bog…
- Kakav ovaj i onaj? Ja sam jedan i jedini. Ne postoji drugi pored mene.
- Poludit ću…zapravo, bio sam lud…ali, ipak, mislim da ću opet…
- Znači, ipak sam imao pravo. Bio si kod konkurencije.
- Strašno je sve to, Oče. Ne znam kolko vas ima ali svi ste isti.
- Dušo od čovjeka, vidim da si potpuno iscrpljen. No, moraš znati da svoju karmu možeš mijenjati svojim postupcima. Mnoge su stvari unaprijed zadane ali, kako rekoh, karmu možeš oblikovati po svojim željama. Mislim da s tobom trebam postupati obazrivije. Ti si Duša od čovjeka ali si tvrd. Pružaš otpor. Muče te gune materijalne prirode. Znaš što?
- Kaj?
- Razmišljam da te učinim piscem.
- Joj, Oče, nemoj, molim te! Bio sam svodnik i luđak. Zašto bi trebao biti pisac? Pa sve je to isto.
- Smiri se Dušo od čovjeka i pažnju usmjeri na disanje. Ne mislim te inkarnirati u liku običnog pisca. Ti ćeš biti moj zemaljski favorit. Bit ćeš pisac božanske plodnosti i tvoje će se knjige prodavati u milijunskim nakladama. Obožavat će te svi slojevi društva. Domaćice, malograđani, sveučilišni profesori, akademici, političari i vozači tramvaja. Tvoje će knjige čitati uznici u kaznionicama i stare dokone imućne gospođe. Prije sam pokušavao s vojskovođama ali stvar nije baš bila uspješna. Ljudi su krivo shvatili sve te falusne simbole: kratke cijevi, duge cijevi, topove, haubice, torpeda, interkontinentalne rakete, podmornice i tome slično. Umjesto da se množe i plode oni su te cijevi upotrijebili u slavu smrti. I još nešto, Dušo od čovjeka, imat ćeš tisuće obožavateljica koje ćeš moći jebati od sumraka do zore. I obrnuto.
- Sve to dobro zvuči ali kakve ću ja koristi imati od svega toga?
- Bit ćeš bogat i slavan.
- Hm, to dosta dobro zvuči.
- Da, to je jedan od načina na koji ću poraziti konkurenciju.
- Oče, je l vi Bogovi išta radite iz ljubavi?
- Naravno, Dušo od čovjeka. Sve što radimo je iz ljubavi.
- Ja te, Oče, fakat ne kužim. Ali, nema veze. Ovo s piscem mi se sviđa.
- I meni. O tome već dugo razmišljam i mislim da je došao čas za akciju. Konkurencija ide krivim putem. Idu đonom, a to je moja šansa. Kod mene nema zapovijedi, nema prisile, nema ni mene. Sve ima privid slobodnog izbora. Ha-ha, bit će to moja konačna pobjeda!
- Ponekad ne vidim razliku između Boga i sotone.
- Ovisi o gledanju. Nego, reći ću ti ukratko tvoje poslanje. Dakle, počet ćeš kao novinar, naravno ništa to neće biti spektakularno, već onako, osrednje, tek toliko da upoznaš na koji način funkcioniranju mediji i kako se pomoću njih manipulira masama. Dat ću ti i sasvim običan fizički izgled. Pustit ćeš malenu bradu da ljudima djeluješ intelektualno. Smjestit ću te u Južnu Ameriku. To je plodno tlo za moju viziju. Tamo je stvarnost okrutna, a gdje ima okrutnosti ima mjesta i za strah. A gdje ima straha ima i novaca. A gdje ima novaca ima i moći. A moć je sve. A sad, hajmo na posao!
***
O, ti plemenita roda, slušaj. Ti se upravo suočavaš sa zračenjem Jasnog Svjetla čiste stvarnosti. Prepoznaj ga. O, ti plemenita roda, tvoj prisutni um je po pravoj prirodi prazan, neoblikovan ničim, ni odlikom ni bojom. Prirodno prazan on je istinska stvarnost, univerzalno dobro. Tvoj vlastiti um koji je sada praznina ipak ne treba držati prazninom ništavila već tako da je sam um, nepomućen, sjajan, ushićen i pun blaženstva, sama svijest, Buddha kao univerzalno dobro. Tvoja vlastita svijest, bez ikakvog oblika i u stvarnosti prazna, i tvoj um, sjajan i blistav, čine nerazdvojno jedinstvo. Njihovo jedinstvo je Dharma-Kaja, savršeno stanje prosvjetljenja.
***
Poštovani masteru, ja sam jedna od Vaših obožavateljica. Pročitala sam sve Vaše knjige i mogu Vam reći da su mi te knjige promijenile život. Zapravo te su mi knjige otvorile oči i promijenile svjetonazor. Ne mogu reći da mi je život bio bogznakako težak, udala sam se za pristojnog i brižnog muškarca ali moj je suprug bio poslovan čovjek i izgarao je radeći. Kao takav, nije imao vremena posvetiti se duhovnim izazovima i ja mu ništa ne zamjeram. Neka mu je, kako se to kod nas kaže, laka zemlja. Poslije njegove smrti i nakon što su naša djeca odrasla i otišla svojim putom, ja sam odlučila svoj život ispuniti duhovnošću. Evo, ima već pet godina kako ne jedem meso, bila sam i dva puta kod Sai Babe, član sam hrvatske reiki lige itd. Ono što Vam želim reći je da sam sa svojim pokojnim suprugom imala osrednji seksualni život. Ne mogu reći da nisam uživala ali to je iskustvo fizičke ljubavi neusporedivo slabije od iskustva koje sam doživjela čitajući Vaše divne knjige. Ako smijem tako reći, Vaše su knjige niz mentalnih orgazama koji nemjerljivo jače djeluju nego obična fizička ljubav. Eto, toliko. Znam da Vam pišu tisuće obožavatelja ali ostajem u nadi da ćete naći vremena pročitati ovo moje pismo. Nestrpljivo očekujem Vašu novu knjigu. S ljubavlju, Vaša…
Duša od čovjeka nazove recepciju hotela Eden i zapovijedi da mu se slijedećih sat vremena ne prespajaju telefonski pozivi. Zatim isključi i sva tri mobitela pa skine svilenu pidžamu i legne na krevet s baldahinom. Uzme vibrator i zabije si ga u dupe. Istovremeno drka. Zamišlja maloljetnog prosjaka kojemu je za jučerašnje šetnje dao 10 dolara. Zamišlja kako se zajedno tuširaju a on maloljetniku puši. Aleluja!
***
Šta je ovo, majku mu, promrsi Duša od čovjeka dok lebdi u nekom mliječnom želeu, u nečemu što još dosad nije doživjela. Nigdje nikakvih slika, nikakvih bića, nema ni bogova, ni vila. Samo taj čudan žele. I savršen mir. Tišina. Pa, nije valjda…njezine su zadnje riječi.
